Prije 11.000 godina, razina
mora se podiže, oblikuje se obalna crta, dijelovi kopna postaju otoci, a Jadran
poprima današnji oblik. Ledeno doba je davno završilo, klima je umjerena s
dosta vlage, vegetacija je bujna, a uvjeti za život su vrlo povoljni. Stada
krupnih sisavaca i velike morske ribe glavni su izvor hrane, a lov, ribolov,
siječenje plijena, rezanje kože i druge djelatnosti zahtijevaju posebne alatke
čvrstih i oštrih rubova. One su se u to vrijeme radile isključivo od kremena,
dragocijene sirovine, za koju znamo da se nalazila samo na određenim nalazištima.
Jedan od takvih položaja je i apulska gora Gargano, koja se s gotovo km visine
izdiže nad okolnom ravnicom pa je milenijima mogla predstavljati siguran putokaz
pomorcima u potrazi za dragocjenim kremenim jezgrama.
U preko 10.000 godina starim naslagama Vele Špilje, pretpovijesnog lokaliteta,
nađeno je nekoliko tisuća ulomaka kremenih alatki za koje su švicarski znanstvenici
nedvojbeno ustanovili da su napravljeni od materijala donešenog s Monte Gargano.
Iz istih naslaga potječu kosti jelena, divljeg goveda i drugih kopnenih životinja
ali pomiješani s ostacima sabljake, tunje, gofa, riba koje se ne nalaze uz
obalu, nego isključivo na pučini.
U razdoblju približno između 6.000 - 5.000 g.pr. Kr. uz gotovo sve mediteranske
obale razvijena je tzv. impresso-cardium civilizacija. Njeni tragovi nađeni
su na više desetaka položaja u širokoj okolici Vieste. Predmeti nađeni na
istočnoj i zapadnoj obali jadrana ne pokazuju nikakve razlike, naprotiv, jasno
se vidi da ih je napravilo isto stanovništvo, koje je očito do savršenstva
savladalo tehniku prekojadranske plovidbe. Tek nedavno, otkrivena je točna
trasa puta korištena u ta pradavna vremena. Drevni moreplovci, za razliku
od modernih avanturista, razdaljinu su prelazili u tri dujela, tome je razlog,
osim činjenice da je Jadran na pravcu Korčula - Gargano najuži i okolnost
da se gotovo točno na toj crti nalaze otočići Sušac i Palagruža, pa su korišteni
za odmor i spas od lošeg vremena. Istraživanja obiju točaka, s kojih se odlično
vide Korčula i Gargano, dala su brojne i obimne tragove života, ostatke hrane,
alata i posuda.
Plovilo se i u nešto mlađim razdobljima. Oko 4.500 g.pr.Kr. na Korčuli nalazimo
komade opsidiujana, vulkanskog stakla kojeg po čvrstoći uspoređujemo sa čelikom.
Prema istraživanju dr. Tykot sa floridskog sveučilišta nedvojbeno je da opsidijan
sa otočića Lipari pored Sicilije, preko ravnice Taviliere i Testa di Gargano
"pomorskim mostom" Palagruža - Sušac, dospio do Korčule.
Veliko, još neodgovoreno pitanje je ono o tipu korištenih plovila. Znanost
još nema pravog odgovora, osim određenih pretpostavki da se radi od, po obliku,
izgledu i veličini čamcu vrlo sličnom ovom s kojim je ekipa "Štropada"
preveslala Jadran. Napominjemo da je nekada to trajalo danima, uz višednevno
odmaranje i čekanje povoljnih vjetrova na ranije spomenutim usputnim postajama.
U oba smjera stoljećima i tisućljećima putuju ljudi, razmjenjuju ideje, prenose
tehnologije i civilizacijska dostignuća. S Monte Gargana, preko Termita do
nas dolazi ideja sv. Benedikta. Upravo na poluotoku Gradina, benediktinci
sa Tremita u 12.st. obnavljaju zapuštenu crkvu sv. Ivana. U znak sijećanja
na davne redovnike i kao čin pobožnosti, stanovnici Vele Luke svake godine
24.06. na dan sv. Ivana, brodicama pohode crkvu, a nakon svete mise slijedi
povratak kući, kojega su mladići koristili za međusobna nadmetanja u veslanju.
Iz tog običaja nastala je "Ragata Sv. Ivana", a 2000. godine njen
cilj nije Vela Luka nego gradić Viesta na sedamdesetak nautičkih milja udaljenoj
apuljskoj obali.
|
Korišteni
podaci:
Veslanje 72 NM Tourist agency - "Odisej"--Slovenia, Adresa: Maistrov trg 2, Kranj 4000 |
velaluka.info
