Tijek regate i povratak
Tijek preveslavanja:|
1.
dionica:
|
Vela Luka - otok Sušac | duljina 18 Nm | Dolazak u 20:10 sati (23. lipnja) |
|
2.
dionica:
|
Sušac - Palagruža | duljina 24 Nm | Dolazak u 03:00 sati (24. lipnja) |
|
3.
dionica:
|
Palagruža - Vieste | duljina 30 Nm | Dolazak u 12:45 sati (24. lipnja) |
| Ukupno: 72 Nm |


|
-
|
čamac s 4 veslača i kormilarom |
|
-
|
veslanje bez zaustavljanja |
|
-
|
dozvoljene promjene veslača unutar posade |
Napisao: Mario Prižmić, Vela Luka,
e-mail: mario.prizmic@du.htnet.hr
|
Korišteni
podaci:
Veslanje 72 NM Tourist agency - "Odisej"--Slovenia, Adresa: Maistrov trg 2, Kranj 4000 |
Dio članka novinara Ž.
Petkovića objavljenog u "Slobodnoj Dalmaciji" 28. lipnja
- Vlas je falila da ne odustanemo - prisjetila se veslačka momčad nakon
povratka.
- A onda je, kazali su veslaći, proradi dalmatinski veloluški dišpet. - Rekli
smo: "ili ćemo se utopit ili idemo do kraja!" - Deset milja pred
talijanskom obalom, u vrime najžešćeg fortunala, kad je kuhala popara od svih
vitrova ovega svita, na tren smo shvatili da je prirodna sila jača od nas
i da nećemo uspit. Ali tko bi odustao pred ciljem. Stisli smo zube, napregnuli
smo se svon forcom, a koćarica koja nas je pratila cilim putem približila
se kaiću i zaklonila nas najvećeg udara vjetra. Tako smo u njezinoj sjeni
nikako uspili održavat kurs i veslati prema cilju - prisjetili su se najtežih
trenutaka Anito, Nikša, Tino, Tonko i Edi.
- A, počelo je super! - nastavili su priču velolučki veslači koji su uspjeli
nešto što nikome do sada nije pošlo za rukom. - Nezaboravni ispraćaj u
petak posljepodne. Tisuća ljudi na rivi, stotinjak baraka oko nas na ispraćaju.
Do Sušca prvih 16 milja bonaca ko ulje. Ali eto prvih problema nakon Sušca,
prema Palagruži. U prvoj noći crkla je lampadina, ostali smo bez radio veze
s pratećim brodom. Veslali smo, a more se dizalo jače i jače. Pred Palagružom
prije zore uhvatila nas je najača psihička i fizička kriza. Veslali smo, a
činilo nam se da stojimo na mistu. Zovemo prateći brod, a nema radio veze,
crkli mobiteli. Prvi smo put bili dezorjentirani. - Što je čamac dalje
odmicao prema talijanskoj obali, po riječima posade jugo je jače bjesnilo.
- Bacalo nam je more u kaić, a kako nismo mogli do svog frižidera u provi,
bacali su nam vodu iz prateće koćarice. U rano jutro jugo je na trenutak palo,
a onda ga zamjenila orkanska tramuntana. Mislili smo, gotovo je. A onda se
približila koćarica i zaštitila nas od udara vitra. Tako smo se nekako na
jedvite jade uspili približiti talijanskoj obali i pristali u luku Vieste.
Po povratku smo kaić ukrcali u kočaricu i na milju, dvi od Luke zaveslali
finiš do rive.- završili su svoju robinzodijadu velolučki veslači koji,
kako su uz smjeh na kraju kazali, neće brzo ponovo u kaić.
slike i tekst: http://www.korcula.net/grad/press3/vluka.htm
velaluka.info