Analizirajući političke prilike i stranački život kao i razvoj hrvatske nacionalne misli i ideologije na velolučkoj političkoj sceni od druge polovice prošlog stoljeća, može se ustvrditi da on nije bio tako profiliran kao u drugim mjestima i gradovima u Dalmaciji. No sasvim je sigurno da je od druge polovice prošlog stoljeća dašak preporodnog pokreta zahvatio i Velu Luku. Svoje rodoljublje i ljubav prema hrvatskom narodu Velolučani će iskazati prigodom Bosansko-hercegovačkog ustanka (1875.-1876.) potpomažući moralno i materijalno hrvatske ustanike. Poslanim telegramom raduju se pobjedi narodnjaka na općinskim izborima u Splitu 1882. godine.

To su činjenice koje ukazuju da je u mjestu djelovala jezgra narodnjaka koju su činili narodni učitelji i svećenici, napredni težaci-posjednici a oko koje se okupljao velolučki puk. Ta jezgra će se vremenom popunjavati mlađim, svježim snagama koje će desetljeće kasnije potaknuti i ostvariti zamisao o utemeljenju prvih domoljubnih i nacionalnih prosvjetno-kulturnih društava. U njima će se njegovati narodna, hrvatska riječ, zanosne budnice i rodoljubne pjesme koje uzdižu i veličaju hrvatski narod, njegovu slavnu prošlost, borbu za slobodu i opstojnost navješćujući i velolučkom puku da je još živ hrvatski narod, koji ljubi svoju domovinu i slobodu.
Istina, bilo je pokušaja manje grupe državnih činovnika, došljaka, potpomognutih korčulanskim i blatskim autonomašima, osnivanja autonomaške stranke u Veloj Luci, ali bez uspjeha.

Pravaški pokret i ideologiju 90-ih godina prošlog stoljeća, temeljenu na hrvatskom državnom pravu i punoj nacionalnoj slobodi i nezavisnosti hrvatskog naroda, prihvatit će i Velolučani potvrđujući to na izborima za zastupnike u Pokrajinski sabor 1895. god. glasovanjem u izbornom tijelu vanjskih općina Korčula-Pelješac-Ston za pravaškog kandidata J. Bjankinija. I mlada tek utemeljena velolučka općina, u svom političkom opredjeljenju, slijedit će hrvatski nacionalni pravac.
Godine 1905. došlo je do rascjepa u Stranci prava u Dalmaciji, kada dio pravaša koalira s Narodnom strankom i osniva novu Hrvatsku stranku, kojoj pristupaju J. Bjankini, A. Trumbić a od istaknutijih Korčulana dr. Roko Arneri i Joakim Kunjašić, načelnik Blata, što je utjecalo i na opredjeljenje korčulanskog puka, od kojeg se veći dio pridružio toj stranci premda je i nadalje bilo još mnogo pravaša. Pred izbore za zastupnike bečkog Carevinskog vijeća 1907. god. Vela Luka se držala nestalno pa je u početku kao svog kandidata u 10. izbornom kotaru (Općine Korčula-Orebić-Ston-Dubrovnik-Cavtat) istakla J. Bjankinija, kandidata Hrvatske stranke, da bi zatim uoči samih izbora istakla don Antuna Liepopilla iz Dubrovnika, kanonika i predsjednika Stranke prava u Dubrovniku. Međutim, i na ovim izborima u općini Vela Luka Bjankini je dobio većinu.

Godine 1908. u Veloj Luci je osnovan ogranak Demokratske stranke ili Hrvatske pučke napredne stranke, čiji je predsjednik bio dr. Josip Bendoni, općinski liječnik. Njene pristaše su osnovale u Veloj Luci Pučku štionicu. Pred izbore za Carevinsko vijeće 1911. god. došlo je do izbornog kompromisa između Hrvatske stranke i Hrvatske pučke napredne stranke u Dalmaciji, pa tako i na otoku Korčuli i u Veloj Luci. Koalicija ovih stranaka u izborom kotaru dubrovačko-neretvanskom istakla je zajedničkog kandidata J. Bjankinija. Kandidat Čiste stranke prava bio je dr. Baldo Cviličević, liječnik u Lumbardi, dok je kandidat talijanaša bio trgovac Božo Banac. U općini Vela Luka, kao i na cijelom otoku, uvjerljivu većinu je dobio J. Bjankini. Na općinskim izborima pred I. svjetski rat (1913.), poslije 16 godina načelnikovanja Tadije Tabain-Šantića, za načelnika općine Vela Luka izabran je umirovljeni prof. Petar Joković. Godine 1914. u Sarajevu je izvršen atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda i vojvotkinju Sofiju od Hohenburga. U Veloj Luci su zabranjene sve javne svečanosti, zatvoreni su lokali, izvješene su zastave na javnim i državnim ustanovama na pola stijega s crnom vrpcom. Brzojave sućuti uputili su Općina, Pučka štionica i Učiteljsko društvo. Održana je misa zadušnica u župnoj crkvi i komemorativna sjednica Općinskog vijeća.

Tmurni oblaci su se već nadvili nad Balkanom i Europom unoseći zebnju, uznemirenost, neizvjesnost i tjeskobu među žitelje Vele Luke.

Korišteni djelovi tekstova dr. Franko Oreb, Vela Luka od druge polovice XIX. stoljeća do I. svjetskog rata, iz zbornika "Vela Luka ne putu samosvojnog razvoja", grupa autora, Vela Luka, 2000.

 

 
 
6/6
 

 

 

 


Govor Stjepana Radića u Veloj Luci 1926. godne