Vela špilja se nalazi na južnom obronku brda
Pinski rat, na 130 m iznad uvale Kale. Ulaz špilje širok je od 1 do 10 m,
a visok 4 m, okrenut je prema jugu, odakle se može nadgledati prostrani zaljev,
plodno Blatsko polje, a pogled se pruža prema bližim otočićima te prema pučini.
Špilja
je ovalna oblika, dužine i širine oko 40 m, sa laganim padom prema unutrašnjosti.
Visina špilje iznosi oko 17 m, na stropu su dva otvora kroz koje ulazi danje
svjetlo i potpuno je osvjetljuje.
| Presjek Vele špilje |
Vela špilja se prvi put, istina neizravno spominje u Statutu grada i otoka Korčule napisanome 1214. g. Prvi je opisuje, upozoravajući na njezine prirodne ljepote, Nikola Ostojić u djelu "Bilješke o postanku predjela Vele Luke na otoku Korčuli 1853. g. Od 1951. g. obavljaju se prva ozbiljna istraživanja. Od 1974. g. arheološka ekipa Hrvatske akademije znanost i umjetnosti započinje sustavna istraživanja. Iskopavanja vodi akademik Grga Novak. Nakon njegove smrti (1978.) radove nastavlja prof. Božidar Čečuk.
| Tlocrt Vele špilje |
Dosad je istraženo oko 250 m2, što iznosi oko
20% površine špilje. Najdublji otkopni slojevi su na dubini oko 5 m, uz napomenu
da se niti na jednom mjestu nije dospjelo do živca kamena, do špiljskog dna.
Predmeti otkriveni u Veloj špilji čuvaju se u Muzejskoj zbirci Centra za kulturu
u Veloj Luci, koja je od 1991. g. otvorena za javnost, a izložen je tek manji
dio od nekoliko tisuća dosad iskopanih predmeta.
STARIJI NEOLITIK - IMPRESSO KULTURNA SKUPINA
Keramičke, kamene, kremene i koštane izrađevine
iz dosad otkopanih najdubljih slojeva Vele špilje pripadaju starijem neolitiku
ili impresso kulturnoj skupini. Osnovni oblici nađene keramike kuglaste su
ili polukuglaste posude, duboke bikonične i plitke zdjele te veliki lonci
ovalnih oblika. Ukrašavanje se izvodilo štipanjem, udubljivanjem, utiskivanjem
i "a termolo" tehnikom. Uz keramiku su otkopane i mnogobrojne kosti
domaćih i divljih životinja, morskih i kopnenih puževa te školjaka. Utvrđena
su vatrišta i ognjišta s debelim naslagama pepela.
DJEČJI GROBOVI
Tijekom iskopavanja 1986., 1987. i 1988., godine, otkriveni su grobovi dvoje
djece, uzrasta od 2 do 4 godine. Kosturi su nađeni položeni na bok u zgrčenom
položaju. Veće kamenje raspoređeno u blizini kostura navodi na pretpostavku
o postojanju grobne arhitekture.
| - fina slikana keramika | |
| - prijelazna slikana keramika | |
| - keramika ukrašena brazdanjem | |
| - keramika ukrašena udubljivanjem | |
| - gruba ukrašena i neukrašena keramika |
HVARSKA KULTURA
Završni stupanj neolitika u cjelosti je obilježen nalazima koji pripadaju
hvarskoj kulturi (oko 3500 godina prije Krista). Intezivna naseljenost velolučke
špilje i u kasnoneolitičko doba očituje se bezbrojnim keramičkim ulomcima
(pa i cijelim posudama), mnogobrojnim kamenim/kremenim i koštanim izrađevinama
te obiljem kostiju domaćih i divljih životinja, kostima ptica i riba, tisućama
školjaka, puževa, desecima vatrišta i ognjišta itd. U to vrijeme špilju je
nastanjivala jedna veća ljudska zajednica u kojoj je bilo lovaca, zemljoradnika,
ribara i skupljača prirodne hrane.
POSMRTNI OSTACI
Posebno vrijedan nalaz otkriven je tijekom iskopavanja 1985. g. Tada su nađena
dva skeletna groba s dvoje pokojnika ukopanih u kulturnom sloju s ulomcima
hvarske keramike. Kosturi su ležali na kamenoj konstrukciji, u zgrčenom položaju,
glava nagnutih na stranu. U naručju jednog od njih bio je položen dio keramičke
posude tipične za hvarsku kulturu, a slični crnopolirani odlomci nađeni su
među kostima drugog pokojnika. Nekoliko morskih pužića (ogrci) tvorilo je
niz raspoređen uokolo jedne od lubanja.
Gotovo intaktne i dobro očuvane grobne cjeline predstavljaju izniman primjer
pokapanja na jadranskim otocima, ali i šire, ako se uzme u obzir špiljski
karakter lokaliteta. Otkriće velolučkih pokojnika iz neolitika upućuje na
obogaćivanje spoznaja o načinu ukapanja, grobnoj konstrukciji i pogrebnim
običajima.
ENEOLITIK (BAKRENO DOBA)
U kulturnim slojevima Vele špilje prijelaz iz neolitika u eneolitik izražen
je vrlo jasno. Među nalazima dobro su zastupljene sve dosad poznate bakrenodobne
kulture: kultura kenelirane keramike (trbušaste zdjele "S" profila
i duboke zdjele sa zadebljanim i stepenasto uvučenim prijelazom u kratak prstenast
vrat, te poluloptaste zdjele), kultura žlijebljene keramike i kultura inkrustirane
keramike.
PRIMJER UKAPANJA U BAKRENO DOBA
U Veloj špilji otkopana je relativno dobro sačuvana trbušasta keramička posuda
koja je sadržavala ljudske i životinjske kosti. Nađena je u preokreneutom
položaju pokraj dijela dječje lubanje, vjerojatnog ispalog iz urne. Nešto
dublje otkriveno je nekoliko dugih kremenih noževa i jedna bakrena sjekira,
i gotovo netaknzt kostur ptice. S velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti
da je riječ o grobu s prilozima položenim u neposrednoj blizini.
BRONČANO DOBA
Početkom brončanog doba u Veloj špilji se još uvijek odvija intenzivan život.
Određena konzervativnost i čuvanje starih tradicija očituje se kroz materijalnu
kulturu u vidu zadržavanja pojedinih elemenata i dijela dekorativnog sustava
iz prijašnjeg razdoblja. Ipak, otočna izoliranost neće biti zapreka učestalim
valovima indoeuropskih seoba. Plemenske promjene, oblikovanje novih skupina
i kultura odrazit će se i na Korčuli. Sve češća uporaba metala postupno potiskuje
keramiku, koja se sve rjeđe ukrašava. Vela špilja je i dalje mjesto u kojem
se živi, ali opća nestabilnost usmjerava život prema lakše branjivim gradinskim
naseljima.
U razvijeno, a posebno u kasno brončano doba na širem se prostoru oblikuju
veće zajednice koje će u manje-više nepromijenjenom obliku dočekati povijesno
doba kada ćemo ih prepoznati po njihovom zbirnom imenu - Iliri.
Dijelovi tekstova korišteni su iz kataloga izložbe "Vela špilja", B.Čečuk, D.Radić, Dubrovnik, 1995.
