ZAPISNIK O PREDAVANJU
održanom 11. 03. 2003. u Kino sali

Predavanje je počelo 17.30h i trajalo do 19.30h.
Prisutnih je bilo otprilike 150.
Gosp. predsjednik pozdravio je prisutne i goste predavače u ime Udruge, te najavio dnevni red:

1.	Predavanje o prenosivim bolestima vezanim za upotrebu droge predavači: dr. Stanka Komparak iz Korčule, dr. Matija Ćale Mratović, direktorica Zavoda za javno zdravstvo iz Dubrovnika
2.	Udruga Novi život iz Splita g. Ante Brnić, predsjednik Udruge i g. Dean Bibić, voditelj programa vanjskog rada, bivši ovisnik

Pozdravljen je i g. Marko Grgurević - koordinator za prevenciju ovisnosti Dubrovačko-neretvanske županije koji se zatekao u Veloj Luci jer je u Blatu otvoreno Savjetovalište za droge i ovisnosti.

Dr. Komparak, epidemiolog

Ad.1. - Govorila je o bolestima rizičnih skupina.
Kroz godine i godine proučavanja primjetilo se da u zadnjih 20 g., pogotovo zadnjih 5-10 godina 3 bolesti su vezane posebno za ovisnike o drogama i to ne samo intravenske ovisnike. To su: hepatitis B i C i AIDS.
Objasnila je način zaraze, simptome, terapiju i dijagnosticiranje te prevenciju ovih bolesti.
Put prijenosa je isti za sve 3 bolesti a to je krvlju (parenteralni put - igle, šprice, ranjavanje, spolni odnos), spolnim odnosom ili s majke na dijete.
Intravenski ovisnici koriste nesterilne igle i šprice - bez obzira što znaju posljedice oni u krizi nisu prisebni, pa se bolest u tom krugu brzo širi.
Kod homoseksualnog spolnog odnosa dolazi do ranjavanja donjeg dijela debelog crijeva jer je sluznica debelog crijeva vrlo osjetljiva, a sperma ima veliku količinu uzročnika hepatitisa B i C kao i AIDS-a, pa se na taj način prenose ove bolesti.
Kod heteroseksualnog spolnog odnosa veća je mogućnost zaraze u mlađim dobnim skupinama (jer je rodnica kod mlađih djevojaka fiziološki osjetljivija) i kod promiskuitetnih osoba.
Majka može prenjeti bolesti na dijete tokom trudnoće, poroda ili dojenja.

Ad.2 - simptomi
Hepatitis B i C imaju slične simptome, AIDS malo drukčije.
Žutica (hepatitis B i C) - period inkubacije je od 2 tjedna do 3 mjeseca, ne dulje od 6 mjeseci. Javlja se nespecifični umor, malaksalost, gubitak apetita, povraćanje, temperatura, mokraća potamni … ovi simptomi često prođu neopaženo.
Veliki % oboljelih se kroz 2-4 mjeseca potpuno izliječi. Oni koji ostanu doživotni nosioci virusa - kronični hepatitis - nakon 20-tak godina umru od ciroze ili karcinoma jetre.
Kod B hepatitisa 10-15% završe kao kronični, a 80% kroničnih završava smrću.
Kod C hepatitisa više zaraženih prelazi u kroničnu fazu tj. 40-60%, ali rjeđe prelaze u karcinom i cirozu jetre pa je smrtnost otprilike ista kao i kod
hepatitisa B.
AIDS je uz bjesnoću jedina 100% smrtonosna bolest.
Period inkubacije je dug (10 g. i više, a kod djece 2-3 godine).
Uništava se imuni sustav pa bilo koja druga infekcija uzrokuje smrt.

Ad.3 - terapija
Za nijednu od ove 3 bolesti još nije pronađena specifična terapija. Nema lijeka, nego simptomatska terapija.
Kod B i C hepatitisa se miruje i provodi djeta za rasterećenje jetre. C hepatitis se liječi interferonom, a i B hepatitis.
Kod AIDS-a je složena terapija koja oboljelima produžuje i olakša život, ali lijeka nema. U RH ne zaostajemo po stručnosti, ali ljekovi su jako skupi.

Ad.4 - prevencija
Prije svega treba nastojati da djeca ne upadnu u neku od rizičnih skupina: ovisnika, homoseksualaca, promiskuitetnih osoba te da izbjegavaju spolne odnose s rizičnim grupama.
Ako se to ipak desi potrebno je podučiti djecu:

-	da upotrebljavaju sterilne igle i šprice odnosno prezervative
-	obitelji oboljelih trebaju se pridržavati uobičajenih higijenskih navika, ne upotrebljavati iste ručnike, pincete, četkice za zube, britvice...)
-	postoji odlično cjepivo protiv hepatitisa B, za hepatitis C i AIDS ne postoji.

Ovo cjepivo je dostupno svima i obavezno je za zdravstvene djelatnike, trebali bi ga uzeti i ovisnici i njihove obitelji kao i djeca majki s B hepatitisom. Ako se netko slučajno ubode na špricu liječnik procijeni treba li cjepivo. Što se tiče kretanja AIDS-a, B i C hepatitisa Hrvatska spada u zemlje s niskom razinom AIDS-a, uglavnom su zaraženi homoseksulci (22%) i ovisnici o intravenskim drogama
(oko 33%). U Hrvatkoj je registrirano 181 oboljeli od AIDS-a, a 102 osobe su umrle.
Za Korčulu je dan pregled od '95. do '02. godine. Za hepatitis B zabilježeno je tri osobe i to godine '95, '96 i '98 po jedna osoba, a za C 1 osoba '98, 2 osobe '00,
3 osobe '01, 5 osoba '02.
Telefonski broj epidemiološke službe Korčule je 715-365. Bilo tko se može obratiti za informacije.

 

Dr. Ćale
Prikazala je različite slideove i statističke podatke. Naglasila je da kod narkomana nisu samo šprice i igle opasne već i posuda ili žlica za pripremu. AIDS se ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktima, niti komarci prenose AIDS.
Što se tiče liječničke obrade ovisnika najveći broj ode na metadonsku terapiju, a mali postotak u komune. Razlozi zbog kojih se osobe odlučuju na liječenje su:

-	da se žele liječiti
-	zbog obiteljskog utjecaja
-	zbog pritiska policije i socijalne službe

U RH najveći postotak liječenih na 100000 stanovnika je u Splitskoj i Dubrovačkoj županiji.
Prema vrsti droge od koje se ovisnici liječe na prvom mjestu su opijati, zatim marihuana i druge droge i 5% su kombinirane droge.
Bitna je dob prvog uzimanja droge. 20% ovisnika uzima prvu drogu s 13 godina, ukupno 71% ovisnika uzelo je drogu prvi put između 13 i 19 godina.
Droge su uzrok:
- 28% hepatitisa B
- 69% hepatitisa C
Smrt najčeše dolazi zbog predoziranja ili samoubojstva.

Nije bilo pitanja od strane prisutnih.

 

Predsjednik Udruge Vita predstavio je g. Antu Brnića, predsjednika udruge Novi život iz Splita.
g. Ante govorio je o radu udruge i o svom osobnom iskustvu budući je roditelj bivšeg ovisnika.
Udruga Novi život djeluje već 7 godina, osnovali su je roditelji čija su djeca išla na liječenje jer se nisu mogli pomiriti s činjenicom da će im djeca biti vječno bolesna i liječiti se ljekovima koji su isto droga. Udruga pomaže ovisnicima i roditeljima.
Iz iskustva su spoznali da komune daju najbolje rezultate jer nakon liječenja u komunama djeca ne ostanu "zombiji" ili psihički bolesnici. Tretmani su dugi, ali isplativi. Nekoliko godina života daje se za novi život.
Prije 15-tak godina g. Ante i supruga imali su saobraćajnu nesreću što ih je razdvojilo od sina. Došlo je do problema jer više nije bilo kontrole, upao je u novo društvo, a dok su oni shvatili što se događa već je bilo kasno. Sin je tada imao 16 godina. Prošli su sve institucije, puno priče i borbe bez rezultata. Dobro je bilo što su brzo saznali da nešto nije u redu. Pokazatelji su bili promjena društva, zanemarivanje škole. Odmah su počeli rješavati problem. To je prva stvar koju roditelji moraju učiniti. Svi koji misle da će to netko drugi rješiti umjesto njih varaju se. Ne treba ići na 100 strana nego onima koji znaju to rješiti. Nije isto marihuana ili heroin, možda ne treba praviti paniku u početku, ali to je indikacija da se nešto događa. Treba uspostaviti kontakt dijete-roditelj, treba napraviti obrat u obitelji i potražiti stručnu osobu. Nisu samo djeca kriva, ona nisu odgojena da budu zrela, da donose ispravnu odluku. Tko ih je dužan pripremiti za život? Roditelji. Problem nastaje prije, počinje s akloholom, slijedi trava i onda teže droge. Najveće greške roditelja su:

-	roditelji teško prihvaćaju
-	ne okrivljuju sebe (ne prihvaćaju odgovornost)
-	misle da se to njima neće dogoditi

Treba biti uzor djetetu, a to zaboravljamo, zaboravlja se uloga oca u odgoju. Majka nije dovoljna. Kontakt s djetetom mora biti pravi. Oni koji imaju manju djecu neka ne naprave istu grešku, ugasite TV, razgovarajte o problemima, neka razmišljaju, neka sudjeluju u donošenju odluka u obitelji. Mi obično djecu stavljamo sa strane i onda sa 20 i 25 godina nisu zrele osobe. Zašto? Roditelji nisu educirani za svoju ulogu. Brak se sklapa na brzinu, nismo ni spremni, ne znamo se ponašati u braku. Novo je vrijeme sve zahtjevnije, trebamo se prilagoditi, treba novi odgoj ako želimo spasiti djecu. Udruga Novi život educira roditelje, prenosi iskustva, priprema obitelj za dolazak djeteta s liječenja. S roditeljima je teže raditi nego s mladićima i djevojkama. Kod njih je prisutan sram, strah, nepriznavanje krivnje, grč.
Malo roditelja želi sudjelovati u radu udruge da bi pomagali sebi i drugima. Uvijek 2 osobe "vuku" u udruzi. Problem ovisnosti je i problem društva - cijela zajednica treba sudjelovati.
Druženje djece se svelo na kafiće, tehno-party i sl.
Male sredine mogu više dati na zdrav način života školske djece i mladih. U RH ima i 3 puta više od 15.000 registriranih ovisnika. Toliko ima samo u Dalmaciji. Udruga Novi život djeluje na području Dalmacije. Iz Splita je otišlo na liječenje više od 2.000 ovisnika. Tako je Split zaustavljen, ali ima još puno ovisnika. Vis, Hvar, Brač, Vela Luka - stanje je gore nego što znamo.
Od nacionalne strategije liječenja metadonima nema velike koristi. Terapijske zajednice su jedino rješenje-najmanje 1.000 dana. Život je doveo djecu do ovisnosti, a naše zatvaranje očiju ne pomaže. Treba na sva zvona govoriti o tome, uključiti se, prići djeci s ljubavi, to su plaha djeca, osjećajnija nego drugi, svi im trebamo pomoći, a ne ih osuđivati. I on je prije mislio da ih sve treba poslati na Goli otok, a danas im pomaže, sin mu isto pomaže drugima u centru, ove godine se ženi, rješio je svoj problem. Problem je rješiv, bez obzira na godine, ima ovisnika koji su stariji od 50 g. Jedna osoba nije kompletna ukoliko nije i duhovno izgrađena. Zdrav život, kršćanski moral i način života i onda nećemo doći u priliku da činimo loše stvari zbog svojih uvjerenje. Sina nije odgajao u vjeri, sad zna da je pogriješio. Sad su se kao porodica potpuno promijenili. Udruga pomaže i onima koji tek ulaze u svijet droge, trava, extasy… Barijera je kod roditelja - oni ne shvaćaju problem, a oni jedini mogu pomoći svom djetetu. Po cijeloj Dalmaciji udruga djeluje, a zovu ih iz svih djelova RH. Nastoji se osnovati što više centara za prevenciju.
Na kraju je g. Ante pozdravio nastojanja udruge Vita i zaželio sreću u radu. Ako se spasi i jedno dijete, to je puno, ali mi želimo puno više učinit. Trebamo željeti i imati snage to napraviti.

 

Dean
Dean je iz Splita, bivši ovisnik o heroinu i svemu. Obitelj je bila O.K., do šestog razreda OŠ je bilo O.K., onda je počelo izostajanje iz škole utakmice van Splita sa starijom ekipom. Mislio je da je sve što oni rade pozitivno. Prvo je pio ogromne količine aklohola, a u 7. razredu je prvi put zapalio travu. S prvom travom je razbio sve strahove o drugim drogama! To je zamka trave. To je bilo dobro u početku, a s 15. g. je uzeo heroin. Po pričama je znao kuda to vodi, ali je mislio da je jači od toga. Počelo je vikendom, tulumi, utakmice, a onda to postane potreba. U početku je droga dobra, inače je nitko ne bi ni uzimao. Roditelji nisu sumnjali, otac je imao tumor, majka nije vidjela što je s njim. Heroin je ovladao i preko noći se sve okrenulo. Počeo je krasti, lagati, prodavati stvari iz kuće, sve da dođe do heroina. Samo je jedan cilj - novac za heroin. Zašto koriste tuđe šprice? Kad je kriza - proljev na svakom koraku, kosti bole … uzmeš prvu špricu s poda. Heroin postane dio tebe, ljubav nestane, prijatelje gubiš, crna ovca si u obitelji. Mama se borila za njega. Otac je umirao, a ona ga je vodila svugdje sa sobom. Kad su bili u Zagrebu ukrao joj je novac za očevo liječenje bez da ga je bilo briga.
Metadon je gori od heroina, postaneš ovisan i o njemu. Bježanje od istine, kad je kriza ništa te više nije briga. Heroin ti treba da možeš normalno funkcionirati.
5 godina je trajala agonija. 2 puta je skoro umro od heroina - overdose. Nalazi na hepatitis i AIDS su ga trgnuli. Doktor je rekao da mu je jetra pred cirozu, da ima B i C hepatitis i ako ne ode na liječenja da je gotov. Počelo mu je dolaziti do mozga i biti žao mame. Ona mu je rekla neka se liječi ili ide na ulicu. Udruga Novi život je već bila tu, išao je u Španjolsku u komunu, 24h su bili uz njega. Na ulici te veže samo droga i pare, a tamo je pravo prijateljstvo, radiš na sebi, mijenjaš se, promijeniš cijeli život. Heroin je točka na i, dođe kao rezulatat načina života. Kad je vidio one koji su živjeli duže u komuni poželio je biti kao oni. Tamo je spoznao Boga, vjeru, počeo puniti srce s ljubavi, to ga je počelo mijenjati. Imao je curu koja mu je danas žena, ona nije imala problem s drogom. Droga ne bira, ne znate može li se dogoditi vama, budite na oprez, pričajte s djecom, neka vam posao ne bude važniji….

 

Pitanja

gosp. Franka Miletić zahvaljuje predsjedniku udruge Novi život i Deanu na hrabrosti da svjedoče o drogi iz osobnih iskustava.

Pitanje o testiranju
Testiranje na droge se preporučuje. Na taj način se ima točan pregled mladeži. Kad mladost zna da će biti 100% testirana, neće se baš olako odlučiti na drogu (laku ili tešku), malo bi više zazirali. Mlade ljude se ne smije odmah sotonizirati kad im se dokaže konzumiranje droge.
Dean nije siguran u testiranje učenika i studenata. Važnija je edukacja, prevencija i osvješćivanje. U Splitu bivši ovisnici prilaze prvi mladim ljudima koji su u paklu droge, te ih ohrabruju i nagovaraju na liječenje od ovisnosti.
Problem je kod mladih to što su dan zamijenili za noć

Što navodi ovisnike na liječenje?
U uvijek je to prisilno navesti mladu osobu na liječenje.

Kako se konzumira heroin?
Šmrkanjem, iglom, preko folije.
Čim roditelj primijeti da mu se dijete drogira mora ga voditi na testiranje.

Kako razlikovati pubertetske promjene i drogiranje?
Ako je dijete jako svadljivo i ne želi pričati o problemima to je u pitanju droga. Ali već u dobi 17 ili 18 godina pubertet mora prestat. Dijete mora u kući imati i obaveze. Čišćenje, pranje, spremanje tj. treba ga odgojiti da bude odgovorno i da uvijek pomaže.

 

Zapisničari:	Maja Tičinović
	Merica Žuvela

 

<< Život vita

 

velaluka.info

 

---